Propustljivost ćelijske membrane
Propustljivost ćelijske membrane je od ključnog značaja za mišićnu hipertrofiju, jer od nje zavisi ulazak aminokiselina u citoplazmu. Aminokiseline se putem krvotoka transportuju do mišićnih ćelija. Da bi aminokiseline ušle u citoplazmu (omotač oko jedra i mitohondrije koja predstavlja motor ćelije i koja citoplazmu koristi kao gorivo), one prvo moraju proći kroz membranu mišićne ćelije. Ukoliko je membrana zatvorena, aminokiseline neće ući u citoplazmu i neće doći do miofibrilarne hipertrofije (rasta mišića). Membrana mišićne ćelije se otvara u 3 slučaja: 1) Usled povećanog lučenja adrenalina koje nastupa kao posledica mehanički izazvanog stresa (treninga); 2) Usled djelovanja insulina i 3) Usled djelovanja izotoničnog napitka koji zbog specifične jonske strukture aficira jone u membrani mišićne ćelije i povećava njenu propustljivost.

Insulin
Osnovna funkcija insulina jeste povećanje propustljivosti membrane ćelije u svrhu njenog punjenja glikogenom (mišićna ćelija) ili trigliceridima (masna ćelija). Nakon unosa ugljikohidrata dolazi do naglog porasta nivoa šećera u krvi, jer organizam sve ugljikohidrate pretvara u glukozu. U cilju snižavanja nivoa glukoze u krvi, pankreas luči insulin koji povećava propustljivost membrana mišićnih i masnih ćelija kako bi ove primile taj višak šećera (ili kao glikogen u slučaju mišićne ćelije ili kao triglicerid u slučaju masnih ćelija). Suprotno, zaključavanjem membrane, organizam čuva postojeće zalihe glikogena i triglicerida za održavanje vitalnih funkcija. Zaključavanje vrši kortizol u uslovima prevelikog metaboličkog, biohemijskog, psihološkog ili mehaničkog stresa tj. kada nema kontinuiranog priliva hrane ili oporavka. Nedostatak kontinuiranog priliva hrane, organizam detektuje kao stanje preživljavanja zbog čega luči kortizol. Kortizol (hormon stresa) zaključava membranu i tako uvodi organizam u režim štednje. Zbog toga je kontinuiran priliv hrane u organizam neophodan: 8-12 obroka dnevno je biološki optimum za pravilno funkcionisanje organizma (broj podoja novorođenčeta). Pri tome, najveći broj obroka treba biti proteinski, jedan obrok treba da čine vlakna a jedan obrok masti. Obroci koje sačinjavaju ugljikohidrati, uzimaju se povremeno i oni trebaju biti niskog glikemijskog indeksa (zbog malog lučenja insulina). U tom režimu ishrane organizam na svaka 2-3 sata dobija hranu, količina hranjivih tvari u krvotoku je konstantna, oscilacija i perioda gladi nema, čime se uspješno eliminiše lučenje kortizola izazvano metaboličkim stresom.

Adrenalin
Nasuprot insulinu, osnovna funkcija adrenalina jeste povećanje propustljivosti membrane masne ili mišićne ćelije u svrhu njenog pražnjenja od glikogena (mišićna ćelija) ili triglicerida (masna ćelija). Osnovni okidač za lučenje adrenalina je fizička aktivnost (mehanički stres a naročito višezglobne vježbe kao npr. čučnjevi sa opterećenjem). Pojačano lučenje adrenalina ima dvije posledice: 1. Povećanje propustljivosti membrane mišićnih i masnih ćelija i 2. Sagorijevanje triglicerida (viška šećera koji su deponovani kao masti). Naprosto, što je veća fizička aktivnost, veća je efikasnost mitohondrija (veći je energetski protok) a to znači da mitohondrija sagorjeva više glikogena (u glikogeno-motoričkom energetskom sistemu), odnosno triglicerida (u aerobnom motoričko energetskom sistemu).

Izotonični napici
Izotonični napici sadržavaju minerale (kalijum, natrijum, kalcijum, magnezijum itd) koji otopljeni u vodi imaju negativno nabijene jone. S obzirom da je vanćelijki prostor bogat natrijumom a unutarćelijski kalijumom, te da magnezijum omogućava ulazak vode u ćeliju a da kalcijum povećava ph vrijednost vode; izotonični napici (elektroliti) otključavaju membranu mišićne ćelije i omogućavaju nesmetan protok vode a samim tim i pravilnu (re)hidrataciju ćelija te osmozu (proizvodnju hidroelektrične energije koja se deponuje kao ATP). Za razliku od čiste vode koja ne sadrži minerale, te stoga nema mogućnost direktnog ulaska u ćeliju (osim ukoliko organizam za deponovanje vode ne koristi već prisutne minerale), izotonični napici samim tim što sadrže minerale, posjeduju sve pretpostavke za ulazak vode u ćeliju. Takođe, obična voda, ne samo da ne sadrži minerale potrebne za njenu ćelijsku apsorpciju, već najčešće sadrži hlor koji kao oksidans neutrališe sve raspoložive zalihe Vitamina C.
Sviđa Vam se ovaj članak i želite da saznate nešto više o pravilnoj hidrataciji organizma? Kliknite OVDJE i zakažite konsultacije!